Veliki broj Puračana se oprostio od Miloša Jovanovića Mileta

Miloš Jovanović Mile, koje nas je napustio prije nekoliko dana u 63. godini života, danas je u svom Puračiću našao svoj vječni smiraj, a brojni Puračani su došli da ga isprate na vječni počinak.

Od svoje 13. godine bio je vezan za KUD „ Jedinstvo“ Puračić. Najviše je radio na organizacijskim i animatorskim zadacima. Poslije završene srednje škole i odsluženja vojnog roka, nastavlja sa svojim
angažovanjem kroz djelovanje u KUD „Jedinstvo“, omladinskoj organizaciji i drugim društvenim sekcijama poput, omladinskih radnih brigada, saveza gorana, ferijalaca i drugih udruženja mladih.

Bio je neposredno uključen u organizaciju Festivala narodne i zabavne muzike „ Februarsko takmičenje“ gotovo dvadesetak godina, predsjednik KUD „ Jedinstvo“ kada su se organizovale poznate likovne kolonije na kojima su sudjelovali likovni umjetnici od Vardara pa do Triglava. Bio je jedan od pokretača pjesničkog memorijala „Avdo Mujkić“.

Vjerski obred je obavljen u crkvi svetog Ilije u Puračiću, a ukop je obavljen na Pravoslavnom groblju “Brdo”.

Iza Mileta će ostati ožalošćeni brat Savo i sestra Zora, ali i uspomene na njega kojih je jako mnogo.

U nastavku pročitajte poruku Milošu u čast, koju je napisao i pročitao Mihad Sakić:

Miloš ( Tomislav ) Jovanović
( 1960. – 2023.)
IN MEMORIAM

Dragi prijatelji,

Danas se opraštamo sa Našim Milošem T. Jovanovićem. Puračić jeste mala čaršija. Puračić , jeste fenomen koji je iznjedrio mnogo posebnih ličnosti koje su formirale jedinstven stvaralački mentalitet.
Jedna od ličnosti jeste i Naš Miloš.

Dozvolite mi da, uputim riječi ljudskog saosjećanja – saučešća , Miloševim najbližima; sestri Zori , bratu Savi , bratiću Dejanu, zetu Anti i svim drugim članovima porodice i familije od Miloševog roda.
Svi danas okupljeni na ovom mjestu smo tužni zbog preranog Miloševog odlaska u vječnost .
 Na vijest o njegovoj smrti  , prisjetio sam se mnogih slika njegovih; i naših zajedničkih, koje dopiru u kasne šezdesete godine prošlog stoljeća.

Poznavali smo se od najranijeg djetinjstva, kada smo se igrali sa sličicama sa šibica, sličicama fudbalera, kada smo igrali klikerske partije, šutali loptu na „Pazaru“, probacivali loptu kroz koš napravljen na krovu pijačne vage. Zajedno smo sakupljali ostatke filmskih traka koje su naše kindžije ostavljale u neposrednoj blizini Doma kulture, nakon uspješnih projekcija u to vrijeme popularnih filmova.

Dok su njegovi drugari i dalje nastavili sa svojim igricama, Miloš se već sa trinaest godina otisnuo u društveni aktivizam. Bilo ga je svuda, gdje je trebao da bude prisutan. KUD „ Jedinstvo“ je zavolio na svoj način. Za naše društvo radio je sve korisne poslove.Najviše na organizacijskim i animatorskim zadacima. Taj njegov osjećaj za filigrantsku komunikaciju sa djecom, omladinom i ljudima uopće, živio je sa njim do prije nekoliko dana.

Poslije završene srednje škole i odsluženja vojnog roka , nastavlja sa svojim angažovanjem u“ našoj čaršiji“, kako kroz djelovanje u KUD „Jedinstvo“, omladinskoj organizaciji, i drugim  društvenim  sekcijama poput, omladinskih radnih brigada, saveza gorana,  ferijalaca i drugih udruženja mladih.
Miloš i njegov  brat Milan bili su među najboljim navijačima FK „Mladost“ Puračić. Većinu utakmica nisu propuštali , kako na „Merajama“, tako i na gostovanjima nama najdražeg kluba.

Miloš je bio neposredno uključen u organizaciju Festivala narodne i zabavne muzike „ Februarsko takmičenje“  gotovo dvadesetak godina. Bio je predsjednik KUD „ Jedinstvo“ kada su se organizovale poznate likovne kolonije na kojima su sudjelovali likovni umjetnici od Vardara pa do Triglava.
Bio je jedan od pokretača pjesničkog memorijala „Avdo Mujkić“ . Dobro je sarađivao sa piscima, pjevačima, glumcima i drugim umjetnicima.

O njegovom radu mnoge lijepe riječi zapisali su : Avdo Mujkić, Miomir Trakilović, Atif Kujundžić, Muharem Osmić, Mehmed Pargan, Salih Šabanović  i mnogi novinari , pisci i drugi poznati ljudi iz oblasti kulturnog djelovanja.

Miloš je nesebično podržavo rad umjetnika vlastitim sredstvima. Tako je jednom prilikom za premijeru dramske predstave izdvojio jednu svoju plaću ,pošteno zarađenu u Koksari.

Potrebno je istaknuti njegov ljudski odnos sa svim komšijama i svim drugim sugrađanima, tokom trajanja njegovog života. U periodu rata i godinama poslije zajedno sa ocem Tomom uradio je važan posao na organizovanju vjerskog života  pravoslavnih vjernika , na zaštiti i očuvanju arhivske građe Srpske pravoslavne crkvene opštine Puračić. Ovo je bilo značajno kod proglašavanja crkve – Hrama  Svetog proroka Ilije za prvi  nacionalni spomenik BiH na području općine a danas Grada Lukavca.

Bio je jedan od rado viđenih ljudi na svim mjestima u Puračiću. Pamtićemo ga i kao čovjeka koji je njegovao puračićku tradiciju  ,uvažavanja i praktične saradnje, zajedničkog života muslimana i pravoslavaca. Gotovo da nijedna dženaza nije prošla a da Miloš nije tu , kako upućuje riječi saučešća članovima ožalošćenih porodica u haremu Čaršijske džamije.Miloša ćemo pamtiti i kao čovjeka koji je uz kafu i poneku ljutu razgovara sa svojim prijateljima u svim puračićkim kafanama, trgovinama, pijaci, vašerištu.

Pamtićemo ga po njegovom hodu. Kada krene u čaršiju i prolazi pored Parka ,on polako spušta korak, da zemlju ne povrijedi. On nikada ,nikoga nije vrijeđao, čak i kada su mu pojedinci iz čiste obijesti  upućivali neprimjerene riječi. Bio je skroman i ponosan. Nikada , nije za sebe tražio pomoć . Uvijek za druge. Tako je bilo i prije sedam dana prilikom posjete njegovih drugara. Kada im je rekao da mu pomoć nije potrebna. Junački se držao do posljednjeg daha.

Bio je svjestan da je teško bolestan i da mu se bliži kraj.

Rijetki su ljudi ,kakav je bio Naš Miloš. Volio je dobru poeziju. Cijenio je pjesnike; Avdu Mujkića kojem je nekada, znao pročitati poneki stih. Da, umalo da ne kažem. Miloš T. Jovanović je jedno vrijeme predstavljao književnu omladinu Lukavca u Republičkoj konferenciji književne omladine SR Bosne i Hercegovine. Od pjesnika volio je A.S. Jesenjina, te ću se jednom pjesmom ovog autora oprostiti sa Našim Milošem.

NA GROBU
Sjećanje na pokojnika

Ovdje u grobu, pod žalosnom vrbom,
Spava u zemlji, pogreben,
Prečiste duše u sanduku grubom;
S ognjenom vjerom u sebe.

Tiho se ugasi jasni plamen
Patničke duše te svete,
Čelom mu – ko neki znamen,
Sumorne sjenke lete.

Spava on, vrbe se nad njim savile,
I grane okolo vise,
Kao u misli da su se zarile,
Kao o njemu da misle.

Tiho, od vjetra što tugu donosi;
Plaču daljine kraj puta,
Ko da sve žali što prerano pokosi
Jednog mladića smrt ljuta.

Milošu, neka je hvala za sva dobra drugarstva i prijateljstva, nezaboravne priče i susrete, za sva njegova plemenita ljudska djela.

Dragi prijatelji, poštujmo i njegujmo sjećanje na Miloša T. Jovanovića.
 Neka mu je vječni pokoj i mir.