„Slijedeći najnovije tehnologije, s ciljem povećanja kapaciteta proizvodnje, sa sadašnjih 10000 na 13000 tona, te mogućnošću povećanja na 15000 tona godišnjeg kapaciteta, a sve kako bi se dostigao vrhunski prinos i selektivnost, smanjilo stvaranje neželjenih nus proizvoda i boljeg iscrpka destilacionog sistema, GIKIL se odlučio za savremeni jednozonski reaktor većih dimenzija sa najboljim mogućim performansama. Starom reaktoru, koji je u rad pušten još 1984.godine radni vijek je istekao prije najmanje 15 godina. Međutim, očito se nikad nije našlo dovoljno volje niti sredstava da se sve to zamijeni i osigura zdrav rad fabrike, sve do sada, što samo po sebi govori koliko je ovo i velika i važna investicija“, kazao je Almin Suljić, izvršni direktor za proizvodnju u GIKIL-u.
Trenutno je završena prva faza koja podrazumijeva obezbjeđenje baznog inžinjeringa povećanja proizvodnje.
„Bazni inžinjering je obuhvatao zamjenu reaktora koji, dakle, nije mijenjan 40 godina, zatim zamjenu kompresora, zamjenu rezervoara za čisti AMK i ugradnju novog rezervoara za sirovi AMK. Dalje je planirana zamjena solnog rezervoara, zamjena gasnog hladnjaka i naknadnog hladnjaka, zamjena pregrijača kotlovske vode, grijača destilatora i grijača isparivača butana. U planu je zamjena pumpi, ugradnja hladnjaka kiseline i četvrtog pastilatora, nadogradnja sistema automatskog upravljanja, te zamjena trafoa i proširenje skladišta butana sa 1000 na 2000 kubika“, pojašnjava Ermin Mujkić, direktor AMK fabrike.
Uz projekat povećanja proizvodnje fabrike, uporedo se radi na još jednom veoma značajnom projektu.
„Riječ je o projektu tretmana tehnoloških otpadnih voda iz procesa proizvodnje. U okviru baznog inžinjeringa, projektom je obuhvaćeno izdvajanje čvrstog dijela fumarne kiseline iz tehnoloških otpadnih voda i njegova komercijalna upotreba. Tretman nastalog filtrata je druga faza projekta i time ćemo se posebno baviti već od kraja augusta mjeseca“, kazao je Mujkić.
Fabrika anhidrida maleinske kiseline počela je sa radom 1979. godine sa benzolom kao sirovinom, a kompletan proces se zasnivao na katalitičkoj reakciji oksidacije benzola. Od 2006. godine sirovina je zamijenjena i od tada se koristi ekološki prihvatljiv n-butan.
