10 godina zaboravljen od svih: Ovako izgleda Centralni spomen park u Lukavcu

Piše: Dino Osmanović

Radovi na izgradnji parka su zvanično koštali 675.000 KM a ugovor je potpisan između Općine Lukavac i firme “Fajol” iz Lukavca.

Navodno, ta cijena nije konačna jer kako smo saznali,izvještaj Općinskom vijeću nikada nije podnesen pa je dozvoljeno da se u javnosti spominju cifre od 750.000 KM i 980.000 KM, a koje nikada nisu negirane. Vijećnike iz opozicije ili pozicije, naravno, nikada nije zanimala cijena.

Svi smo jedva čekali da vidimo šta se to toliko sprema. Cijeli park se uzduž i poprijeko prevrnuo. Nestručni izvođači radova (Fajol d.o.o.) i jos nestručniji nadzor Općine Lukavac, dozvolio je da većina stabala bude uništena, jer drvo bez korijena ne može da raste.

I tako, park je nakon dvije godine predstavljen javnosti, dođoše svi “bitni”, kravatirani, uslikaše se, proučiše fatihu/odaše počast minutom šutnje i odoše. I traje to tako sve do danas. Već prvu večer prolaznici su mogli vidjeti da imena onih koji su pali za ovu napaćenu zemlju ne svijetle gordo i ponosno, već trepere (simbolično zelene boje). Treperili su jedno vrijeme, a nakon toga su zauvijek ugašeni. Danas, 10 godina od toga, njihova čestita imena su i dalje ugašena, a rasvjeta u parku tik pored Gradske uprave nije ispravna. Ostali su u mraku. Zaboravljeni.

I šta je bila svrha svega? Očigledno samo novac, a ne oni najbitniji koji su živote dali za ove kravatirane i “bitne”, a koji ih se sjete od praznika do praznika. Da je drugačije, “park” sigurno ne bi bio u stanju u kakvom je danas.

Kriva je tadašnja vlast na čelu sa SDA, koja je dozvolila da se ovako nešto izgradi i da se čestiti borci koje oni najviše spominju zaborave i budu u mraku. Kriv je SDP, koji je vječita opozicija, a koji nikada nisu pokrenuli pitanje ovog parka. Isto tako, ništa manje od SDA nije kriva ni aktuelna vlast na čelu sa SD BiH, koji se također nisu udostojili pokrenuti pitanje odgovornosti, ali ni rekonstrukcije ovog, slobodno možemo reći, rugla u gradu. Obećavali su da će sve iznijeti u javnost. Ali, samo obećavali, kao i mnoge druge stvari.

Ukratko, krivi su svi. Od onih koji su dozvolili da se ovako nešto izgradi, do ovih danas koji to stanje “održavaju”. I kako od takvih očekivati da nešto učine, osim da se fotografišu? Ne treba zaboraviti i one koje bi trebalo biti najviše sramota ovog stanja: krivi su iz raznoraznih boračkih i šehidskih udruženja, koji se također svojih saboraca i prijatelja sjete kada treba dočekati “kravatirane”. Isti su.

I tako, ispred okićene zgrade Gradske uprave i samo 100 metara od blještavila i kiča u ulici Branilaca Bosne, u mraku i prljavšitni se nalaze imena onih NAJBITNIJIH zbog koji smo svi danas tu gdje jesmo.

Spomenik mora biti temeljno rekonstruisan na ponos onih koji su živote dali za našu slobodu. Park mora biti obogaćen formiranim stablima, jer ovih nekoliko, nećemo dočekati za 10 godina da budu ono što treba da budu.

Neka vas bude sramota. I novca građana, ali i časti onih koji živote dadoše. Vidimo se 1. marta.