Izvor: Sud BiH
Fahrudin Omerdić je kazao kako je početkom rata 1992. godine bio zamjenik Seada Osmanovića, komandira Vojne policije u Lukavcu. Dodao je da je Vojna policija bila smještena u različitim periodima, između ostalog, i u Srednjoškolskom centru u Lukavcu, kao i u Osnovnoj školi.
Jedan od pripadnika Vojne policije, kako je naveo, bio je i Ahmet Bajrić. Za Bajrića je pojasnio da je radio kod njegovog daidže Refika Morankića, u restoranu kao konobar.
Omerdić je rekao da je čuo kako je Vojna policija privodila osobe srpske nacionalnosti, ali da ne zna iz kojih razloga.
Svjedok je naveo da je postojao organ bezbjednosti u kojem je bio Zijad Srabović i da je on dolazio u komandu Vojne policije. Na upit da li je Srabović znao za privedene civile, svjedok je odgovorio kako misli da jeste.
Omerdić je ispričao da je i u par navrata išao u objekat “Klaonica” jer je čuo da se tamo nalaze njegovi prijatelji Ratko zvani Ćelo i osoba po nadimku Kirija, kako bi ih vidio, ali da ne zna ko ih je priveo, niti ko je to naredio.
Nakon što mu je Tužilaštvo predočilo iskaz iz 2018. godine u kojem je naveo kako je Refik Morankić naredio da se osobe zatvaraju u “Klaonicu”, svjedok je rekao da se ne može sjetiti, te dodao da je Morankić bio zadužen za nabavku tehničkih materijalnih sredstava.
On je kazao i da su u Modracu u kući Morankića bili “neki ljudi” koji su nosili oznake Hrvatskog vijeća obrane (HVO), ali da “ne zna čiji su bili”.
Tužilaštvo mu je predočilo izjavu prema kojoj je rekao da je Morankić imao svoju vojnu jedinicu koja je nosila oznake HVO-a, što je on i potvrdio. Odbrani Morankića je potvrdio da je optuženi odlazio u Hrvatsku da nabavlja oružje, te da je bio odsutan nekada i po mjesec dana. Kazao je i da su ljudi oko njega nosili HVO oznake radi lakšeg putovanja i transporta kroz Hrvatsku.
Omerdić se nije mogao sjetiti ko su bili pripadnici te jedinice, a nakon predočenih navoda iz izjave u kojoj je tvrdio da ne zna kada su Ahmet Bajrić i Abid Arapčić prešli iz Vojne policije u tu jedinicu, svjedok je rekao da se ne može sjetiti da li su bili tu.
Sudsko vijeće je upitalo svjedoka šta je tačno zatekao u “Klaonici”, na šta je on odgovorio da je vidio svoje prijatelje, koji su imali neke ozljede po licu.
Omerdić je kazao da je s Morankićem u par navrata dolazio u “Klaonicu”, a na upit da li je Morankić vidio tada pritvorene osobe i povrede, odgovorio je da ih je morao vidjeti.
Optužnica tereti Zijada Srabovića, Refika Morankića, Ahmeta Bajrića, Abida Arapčića, Senaida Ćosića, Pašagu Čajića, Samira Džambića i Mirsada Žilića za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu, počinjena u periodu od juna do oktobra 1992. godine.
Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice”, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.
Tužilaštvo je tokom ispitivanja svjedoka u više navrata predočavalo njegovu raniju izjavu nakon što bi on odgovarao da se ne može sjetiti određenih stvari, a Sudsko vijeće ga je u više navrata upozorilo da je položio zakletvu svjedoka i da je davanje lažnog iskaza krivično djelo.
Odgovarajući na pitanja Morankićeve Odbrane i samog optuženog, svjedok je naveo da je išao kod komandira Seada da proba riješiti pitanje svojih zatvorenih prijatelja, te da je o tome odluku mogao donositi komandir.
Također je potvrdio i da već nekoliko godina ne razgovara sa svojim daidžom Morankićem.
Odbrani Arapovića je kazao da optuženog nije viđao u krugu “Klaonice”, nego u Vojnoj policiji u Srednjoškolskom centru, dok je Odbrani Ćosića rekao da optuženog nije vidio da maltretira nekoga u “Klaonici”.
Opet kladionica