Najbolji bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka vratio se ovog jutra iz Tokija u Sarajevo.
Tuka je sletio na sarajevski aerodrom oko 9 sati a dočekala ga je porodica i ostala podrška.
Podsjetimo, Amel je na nedavno završenim Olimpijskim igrama ušao u finale na 800 metara i uazeo 6. poziciju čime je izjednačio drugi najbolji bh. rezultat na Olimpijadi svih vremena.
“Na OI se ne može doći nespreman, mora se sve posložiti za medalju. Vidjeli ste šta se desilo s nekim vrhunskim sportistima, poput Đokovića. Išao je na zlato, ali nije uspio. Sve u svemu, moram biti zadovoljan. Malo sam i tužan, ali i zadovoljan. Tužan sam jer sam imao veliku priliku da donesem medalju. Ali, opet mi je drago što sam došao do samog finala jer je to stvarno veliki uspjeh. Sve ću uraditi da nastavim ovim putem. Moram ovih dana odraditi terapije i vidjet ću hoću li nastaviti s trkama Dijamantske lige”, kazao je Tuka na dočeku pa se osvrnuo na finalnu trku:
“Kad sam vidio da sam druga staza, nije mi bilo drago, jer su prve dvije staze najgore. Krenuo sam jako dobro. Našao sam se kasnije u sendviču. Kad sam ulazio u drugu krivinu, udario sam u sprintericu takmičara ispred mene. Poslije toga više nisam osjećao nogu, nisam znao ni kako sam završio trku. Ali, rekao sam sebi ‘došao sam do finala, idemo sada do kraja’. Htio sam da završim trku i da zaslužim svoje mjesto. U finalu trebate imati i faktor sreće. Ali, sve u svemu sam zadovoljan. Rizikovao sam i veću povredu, ali htio sam završiti trku. Tamo su ljudi zvijeri kojima ne smijete dopustiti ni milimetra“.
O ulaganjima državnih institucija:
“Da se ulagalo barem trunku više, medalja bi već bila tu za BiH. Vidite koliko nam je malo ulaganja Olimpijskog komiteta pomoglo, svi smo ostvarili dobre rezultate. Ja, naprimjer, sam vodim računa o svojim pripremama. Nutricionisti, sportski psiholozi… A, drugi koji dođu na ovaj nivo, imaju sve to obezbijeđeno. Moje kolege iz regiona, koji su na ovom nivou, imaju fizioterapeuta 24 sata dnevno. Imaju budžet neograničen, a opet nisu osvojili medalju. Hoću da vam kažem da ništa ne mora značiti da ćete vi osvojiti medalju, treba da se poklope brojne stvari, dodao je Tuka.
Amel je u Tokiju nosio zastavu BiH na otvaranju i zatvaranju Olimpijade.
Tuka je u finalnoj trci doživio neugodnu povredu jer ga je jedan od takmičara zakačio sprintericom. Nakon trke kazao je da je bio spreman ostati i bez noge, samo da ponosno prođe kroz cilj.
“Potajno sam se nadao da mogu usrećiti sebe, svoju porodicu i sve moje Bosance i Hercegovce, ali to se nije, nažalost desilo. Međutim, ako uzmemo u obzir da sam u Tokio stigao povrijeđen, nakon mitinga u Londonu, gdje sam doživio povredu stopala, ne smijem i nisam razočaran šestim mjestom. Sretan sam sto sam uopšte nastupio i još sretniji što sam izborio finale. Ispunio sam svoj cilj plasmanom u finale u izuzetno jakoj konkurenciji. Finale je lutrija i što moj trener kaže, svi smo mogli osvojiti medalju! Šest-sedam atleticara je bilo blizu i odlučivale su nijanse. Svi su mislili da ce Rotich biti zlatni, a na kraju je bio Korir, sto samo pokazuje koliko je bila nepredvidiva utrka”, saopćio je Tuka u pismenom obraćanju bh. medijima.
Kada je u pitanju povreda, dobio je udarac u drugoj krivini u kvadriceps.
“Svi smo bili u gužvi i taj udarac mi je odmogao i izgubio sam korak! Bez obzira na to, ne mogu ništa promijeniti, već samo podići glavu i krenuti dalje, jer još mnogo trka je ispred mene. Ne postoji pad poslije kojeg nisam ustao i nastavio dalje! Kroz mene teče krv bosanska i nikad me niko neće vidjeti kako odustajem, borim se do samog kraja. Večeras sam bio spreman ostati i bez noge samo da završim trku i ponosno prođem kroz cilj”, naglasio je bh. atletičar.
