Nova studija: Dugotrajna izloženost zagađenom vazduhu u Tuzli i Lukavcu znači skraćeni životni vijek 2.4 godine

Alijansa za zdravlje i životnu sredinu i Zavod za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona objavile su u prestižnom časopisu Atmosphere novu studiju o preranim smrti i izgubljenim godinama života pripisane dugotrajnoj izloženosti zagađenom zraku. U studiji se prikazuje i potencijal za ublažavanje i prevenciju štetnih zdravstvenih efekata od zagađenog zraka u Tuzli i Lukavcu.

“Zagađenje ambijentalnog zraka jedan je od osam globalnih faktora rizika za smrt sa stopom od 38 smrti na 100,000 populacije koje se mogu pripisati zagađenju PM česticama. No u Bosni i Hercegovini ta je stopa znatno visa, čak 58. Procijenili smo zdravstvene uticaje i moguće dobitke ako bi se primijenila dva scenarija politike i postiglo smanjenje zagađenja zraka. Ambijentalno zagađenje PM2,5 česticama odgovorno je za 16,20% u Tuzli i 22,77% u Lukavcu smrtnosti od svih uzroka među odraslima. Naši podaci pokazuju da bi se životni vijek u tim gradovima mogao povećati za 2,1 i 2,4 godine. U žarištima zagađenja kao što su Tuzla i Lukvac, u stvarnosti, postoji velika razlika u onome što se zapaža i u primjeni zakonski obavezujućih graničnih vrijednosti kvaliteta zraka, a samim tim i štetnih učinaka na zdravlje”, ističe s eu studiji.

Dodaju da su značajni zdravstveni dobici i očekivani životni vijek mogući ako su postignuti zakonski ili zdravstveni scenariji u zagađenim gradovima. Ova procjena mogla bi biti korisna u pružanju dodatnih dokaza o zdravstvenom opterećenju kao ključne komponente politike i akcionih planova čistog zraka.

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje stopu smrtnosti uslijed zagađenja ambijentalnog zraka u evropskoj regiji na 48,10. U Bosni i Hercegovini (BiH) stopi smrtnosti uslijed zagađenja zraka prema podacima iz 1991. godine bile je 23,2 na 100.000 stanovnika, a u 2017 godini stopa se povećala na 58,37. To je značajan porast stope smrtnosti od + 151,63% zbog zagađenog zraka.

“Pregledom dokaza o zdravstvenim aspektima zagađenja zraka od strane SZO zaključuje se da će svako smanjenje koncentracije PM2,5 rezultirati poboljšanjem javnog zdravlja. Smjernice SZO predlažu postizanje godišnjeg prosjeka PM2,5 od 10 μg m − 3 za značajno smanjenje rizika od akutnih i hroničnih zdravstvenih oboljenja. Vrijednosti smjernica SZO-a za zagađenje zraka revidirane su u vrijeme pisanja ovog članka i mogu predložiti još niže nivoe izloženosti zagađenju zraka radi zaštite ljudskog zdravlja. Novo istraživanje u okruženjima s niskom izloženošću potvrđuje da nema očiglednog praga ispod kojeg efekti prestaju postojati”, pojašnjava se.

Glavni nalaz ove studije je da bismo vidjeli povećanje životnog vijeka od 2,1 godine u Tuzli i 2,4 godine u Lukavcu ako bi se zagađenje PM2,5 smanji na smjernice SZO od 10 μg m − 3.

Glavni cilj zakonski određenih nivoa maksimalnih koncentracija nivoa PM je sprečavanje štetnih posljedica na zdravlje stanovništva i zaštitu životne sredine. U stvarnosti postoji velika razlika u onome što se uočava i primjeni zakonski obavezujućih graničnih vrijednosti kvaliteta zraka. Jaz je još širi ako se posmatraju vrijednosti kvaliteta zraka radi zaštite zdravlja ljudi koje je predložila SZO.

“Kako bi smanjilo zagađenje zraka, potrebno je kao prvo imati pouzdan popis zagađivača. Iako je BiH dužna voditi registar velikih zagađivača i njihovih emisijsa (prema E-PRTR Convention on Long-Range Transboundary Air Pollution registry), tek je 2018 godine prijavila emisije: emiteri pra[ine (PM) termoelektrana sa 776 tona emisije prašine u zrak godišnje. U Lukavcu nekoliko emisija prašine doprinosi zagađenju zraka: proizvođač sode amonijaka (160 tona/godišnje), proizvodnja koksa, gnojiva i postrojenje za prečišćavanje vode (55 t / g) i proizvodnja cementa (27 t / g) y). Joint Research Centre Evropske Unije procijenili su glavne izvore zagađenja u regiji zapadnog Balkana: proizvodnja energije u neefikasnim elektranama na ugalj (22%) identificirana kao jedan od glavnih izvora PM2,5 na zapadnom Balkanu, a slijedi poljoprivreda (19%), sagorijevanje u stanovima (16%) ), i drumski transport (7%)”, pojašnjava se.

Smanjivanje zagađenja iz glavnih izvora najvjerovatnije bi donijelo značajna poboljšanja u kvaliteti zraka, a time i u zdravstvenom stanju lokalnog stanovništva. BiH je ratificirala Pariški sporazum u martu 2017. Zemlja još uvijek izrađuje Nacionalno utvrđeni plan doprinosa i tek treba započeti sistematsku provedbu Pariškog sporazuma. U okviru Ugovora o Energetskoj zajednici, BiH se obavezala na smanjenje emisija u energetskom sektoru za različite zagađivače i zatvaranje postrojenja u Tuzli (blokovi 3 i 4) do kraja 2023. godine.

“Ovakvi zdravstveni podaci presudni su u djelotvornim politikama koje će biti od koristi za javno zdravlje, no potrebno je imati u vidu i informacije o zdravstvenom opterećenju u smislu morbiditeta i prekomjernog opterećenja lokalnih zdravstvenih centara. Domovi zdravlja i zdravstveni radnici koji u njima pružaju usluge su pod velikim pritiskom te im često nedostaju kapaciteti i sredstva za liječenje pacijenata. Smanjenje potrebe za zdravstvenim uslugama i, samim tim, pritisak na lokalne zdravstvene sisteme mogli bi dovesti do boljih performansi i spremnosti da odgovore na druge zdravstvene zahtjeve, kao što danas vidimo kod COVID-19”, ističe se povodom objave ove studije.