Stručni žiri kojim je predsjedavao Tvrtko Kulenović izabrao je po tri najbolja rada u kategoriji osnovnih i srednjih škola, a dobitnicima prvog, drugog i trećeg mjesta uz monografiju “Alija Izetbegović” uručene su nagrade po 500, 300 i 250 KM.
Uz šerbe i pred šarolikim auditorijem, od Bakira Izetbegovića i Lejle Akšamije, sina i kćeri prvog predsjednika RBiH, preko nagrađenih učenika pa do Džemaludina Latića, djeca, od kojih se mnogi ni ne sjećaju prvog predsjednika, čitali su radove u kojima su opisali svoje viđenje lika i djela Alije Izetbegovića.
Prvu, drugu i treću nagradu u kategoriji osnovnih škola dobili su Lejla Mustafić iz OŠ “Harmani” u Bihaću, te Mubina Hodžić i Emina Latić iz osnovnih škola “Pofalići” u Sarajevu i “Prokosovići” iz Lukavca, sve učenice sedmog razreda.
U kategoriji srednjih škola nagrade su dobili Derviš Hadžimuhamedović iz “Druge gimnazije” u Sarajevu i Irma Osmanović iz “Četvrte gimnazije” na Ilidži, učenik i učenica drugog razreda, te Amar Hasanspahić, učenik trećeg razreda “Prve bošnjačke gimnazije” Sarajevo.
(SodaLIVE.ba/Sarajevo-x)
Pitam se zasto nema nikakvih komentara,haman zato sto je nagrada za literarni rad o Aliji Izetbegovicu a ne onekakvom bivsem “komunjari”.Svaka cast djevojcici pa da je pisala i o MURINJU,nagrada je na nivou drzave-veliki uspjeh.
nema komentara jer je izgleda dzevdo zabranio opstinarima komentarisanje na ovom portalu dok su na poslu.
a kad dodju kuci onda imaju pametnijih stvari za radit.
svaka cast za nagradu, jer rijetko ko se moze probit na vrh pored sarajlija, koji usput imaju najtalentovanije ucenike u BiH. mislim kad su novcane nagrade, stipendije itd… u pitanju.
Svaka cast! 😉
“Jedemo zlatnim kasikama”
i sad,puni sebe,punih stomaka,puni elana i volje,
tako sretni i sigurni u svoju buducnost,
sebe i svoje djece
i svih stanovnika multietnicke
,gradjanske
i jedine nam BiH,
nagradjujemo literarne radove
o covjeku koji nam
je sve to omogucio.
Blago nama !!!
P.S.-“Ljudska glupost i univerzum su beskonačni, mada za univerzum nisam baš siguran.”
Albert Anštajn
ne znam kako se moze pisati o nekome koga nisi poznavao.Evo kod nas je i to moguce……
Evo stvari koje mi se kod Alije Izetbegovica bas i nisu svidjele
1. Ignorisanje prave prijetnje od agresije na BiH
2. Ne razradjen plan odbrane drzave BiH.
3. Odstupanje od prave ideje tj. gradjanske BiH za koju se i stalo u odbranu.
4. Postavljanje na vlast i izvrsne funkcije ljudi, koji su bili poslusni i dobri dupeuvlakaci a ni malo strucni.
5. Dejtonska legalizacija Republike Srpske, zlocina i etnickog ciscenja, cime to svidjelo se nekom ili ne jednom za sva vremena zapecaceno.
Kad se sve zajedno sumira zato nam je ovako, kako danas jeste. A zlatnu kasiku su ipak dobili njegovi igraci, koju i dan danas koriste.
To je samo literalni rad i intelekt jedne djevojčice koju svakako treba pohvaliti i čestitati joj na osvojenoj nagradi.Trebamo biti ponosni što je to neko iz našeg okruženja tj. naše opštine. Vjerujem da je nadarena i ja joj iskreno čestitam.
@ziće kaže: To je samo literalni rad i intelekt jedne djevojčice koju svakako treba pohvaliti i čestitati joj na osvojenoj nagradi.
Jest’,jarane,al’ mogla je tema bit’ naprimjer “Kako cetvoroclana porodica moze prezivjeti sa 400 km mjesecno”ili “U posjeti ratnom veteranu” ili “Korupcija i pljacka”… iako bi najnormalnije teme bile “Proljece u mom selu(gradu)”; Kako sam proveo(la) zimski raspust”;”Moj(a) najdrazi muzicar,slikar i pjesnik”…..Sta je to rahmetli Alija lijepog uradio narodu u BiH,osim sto je svom plemenu i sljedbenicima podijelio “zlatne kasike”, a ostavio “obicnim gradjanima i njihovoj djeci” da pisu literarne radove na temu njegovog imena,dok borci koji su se borili za ovu “nedjeljivu,multinacionalnu,gradjansku drzavu” prose po ulicama.Al’ dok je torova,bit’ ce i ovaca.
Titovim stazama evolucije, gosn Aljo mi ti se kunemo da sa pameti ne skrenemo.
Serbe e nek su se napili serbeta jest mi drago zbog ovih literarnih andjelcica nek su se okrijepili na prekjucerasnji dan serbetovim sokom sto su u zdrijelo sasuli ufff mogu mislit koja milina ih je pukla otojch od trticne kosti do osuzavljenih oka od citanja literarnih bisera.
Moram priznati meni su zasjale dvije suzice kad sam procitao ovaj clonjak.
Kako su samo urinirali i izmetili na usta na nekadasnje tekovine, a sada repeticija.
Sreca da rahmetlija nije gotivio cvijece za zivota, sad bi imali i kucu cvijeca.
Vidi ih jesu zgrabili ovo serbe ko da govno plamenptice drze jesu fiksirali poglede vec ih u ekstazu baca a nisu ga ni kusali rubom usana. Ovo prvo djevojce se necka jer joj je tolko usjalo u oci konta da ce se ozrachit otojch kad joj prodje kroz probavni trakt to i bi s njenih jajasaca.
Na neke ljude je pala božija milost
Pa znaju lijepo da vajaju,crtaju ili pišu
Neki lijepo igraju i plešu
Neki su zadovoljni snagom, mudrošću,a neki i ljepotom
a mnogi naravno nisu dobili ništa od svega ovoga
ali sa jednim od takvih
nikakvih
sudbina se poigrala i dala mu pravo da odlucuje o drugima
o njihovim kucama i avlijama
o njihovim sumama i lugovima
njihovim mahalama i carsijama
i jos gore njihovim zivotima
glavama njihove muske
i postenjem njihove zenske djece
a on je lahko odlucio
doduse ne znam da li DOPODNE
ILI IZAPODNE
a morebit nekad oko ikindije.
” ja bih svjetlo zvao mrakom,da te nije Alija”
Ne bi ti jarane imao ni ovakvu Bosnu da nas doticni nije poveo u odbranu…svi bi mi dozivili sudbinu Srebrenice,budi siguran! Sad cete reci da nije on nosio pusku-ok,i nije-ali nije ni Karadzic pa se njemu sudi,ako me shvatate…
Ne jedemo zlatnim kasikama,ali smo ostali zivi kao nacija ili narod,pa makar i jeli rukama…
Cestitka djevojcici a izrazavam zaljenje zbog svih onih koji nisu u stanju postovati bastinu i historiju svoje zemlje na cijem celu je u jednom odsutnom periodu bio rahmetli Alija Izetbegovic. Sta ocekivati od onih koji zive samo za danasnji dan, trenutak i uzitak osim da ignorisu vrijednosti, svoju vlastitu proslost i nesumljive zasluge ljudi svoje zemlje. Uloga Izetbegovoca u ocuvanju, odbrani BiH je nesumljiva i veliko je pitanje da li bi je bez njega bilo i ko bi setao ulicama Lukavca. Verovatno bi to bili neki drugi ljudi!
alija je prodo srebrenicu za sarajevo.
Ja se stvarno svima zhvaljujem na ovako divnim komentarima. Ipak nisam bila baš toliko mala da se ne sjecam bivseg predsjednika nase drzave. prica je stvarno dirljiva, iako ga nisam poznavala mislim da sam nesto najljepse on njemu rekla.Ako se slažete, ja cu postaviti na komentar svoju pricu, na koju je i Bakir Izetbegovic zaplakao. Svima puno hvala na podrsci 🙂
…, Amin, reče moj babo tiho i spusti ruke niz svoje lice, te uzdahnu duboko, kao da nešto važno htjede reći, ali ne reče ništa.
Babo je danas Fatihu učio sporo, samo ponekad se moglo vidjeti micanje njegovih usana, i ništa, ama baš ništa, nije ga moglo omesti u molitvi. Ni zvuci automobila sa ulice, ni lijepi cvrkut ptica, ni huka sarajevskih tramvaja koji su vijugali gradom.
„ A da li si ti babo moj poznavao našeg Aliju ?“, upitah ga tiho. On me pogleda sjetno i reče da mu nažalost nije bilo suđeno da ga sretne, ali da ga je u stvari poznavao kao nekog ko mu je najbliži rod.
Tada je, veli babo, za Bosnu čitav svijet čuo. Ali ne po sevdalinci i sevdahu, ne po akšamima i lijepim gorama izbrazdanih rijekama, ne po vrijednim ljudima. Zlo se u našu Bosnu tad bilo uvuklo, uvuklo se bilo u naše čaršije, naše mahale, bašče i meraje, uvuklo se bilo u naše behare.
Eh, kako je ova ponosna zemlja tada bila tužna, ko majka kad sina u tuđinu prati, ko sestra kad brata izgubi, kao rastanak starih ahbaba.
Nestajalo je tada mnogo toga, i akšamluci i ašikluci, i cvijeće prestade da cvjeta, i ptice više ne pojiše, i nama su poručili da nas biti neće.
I onda proradi bosanski inat, Bosne je bilo i ako Bog da biće.
„Alija je“, uzdahnu babo, zborio jezikom ljudi, jezikom istine i poštenja. U njegovim riječima svaki je čestit insan svoje riječi prepoznavao, a iz njih je tekla sloboda. I ne postojaše ni jedna brana koja koja bi mogla stati na put toj istini. Jednostavno, ni jedno oružje ovog svijeta nije moglo slomiti iskrene riječi čovjeka koji je samo želio da narod živi, ponosno i slobodno.
I krenu tad Bosnom jedan drugi plamen, i jači i svijetliji od onog što nam kuće spali. I tada, reče on milujući me po kosi, znao sam da će u Bosni još dugo dugo mirisati sloboda.
A, Alija ti je kaže babo, ovdje, među našim šehidima isti onakav kakav je i za života bio, skroman a ponosan, i velik a opet nekako jednak. Kada je sa svjetskim vođama govorio, nisi mogao vjerovati da je on, Alija, isti onaj koji je sa narodom o zdravlju, o vremenu, o usjevima pričao.
Kada su se kleli da je više nema, on je ime Bosne ponosno pronosio, kada su nas u svađe gurali, on je na sabur pozivao, ruku ispruženu za mir uvijek je nudio.
Okrenuh se oko sebe, na Kovačima, nišani šehida kao da mi babin vaz potvrđuju. Osjetih da sloboda prostruja kroz mene. Sarajevo mi se učini i veće i ljepše nego do sada.
Svatih da su i moja petica iz matematike, i pročitana knjiga za lektiru dobijene bitke za Bosnu.
O Aliji mi babo malo reče, ali ništa se sa manje riječi nije moglo tako puno za nekoga kazati.
Danas, naša zastava ponosno leprša, i ničiji kusur više nećemo biti.
I meni suđeno ne bi da Aliju upoznam, ali čini mi se da ga ja u stvari poznajem kao nekog ko mi je najbliži rod.
Moja priča.Nadam se da vam se sviđa.Svima iskreno hvala na pohvalama i čestitkama, priča je potresna, na koju je suzu pustio i Bakir Izetbegović :))