Svjetlo dana ugledala je dugo očekivana knjiga u kojoj su sakupljeni tradicionalni recepti puračkog kraja. Promocija “Puračke sofre” upriličena je sinoć u Domu kulture, a o knjizi su govorili stručnjaci iz oblasti gastro kulture i očuvanja nematerijalne kulturne baštine: prof. dr. Mirsad Kunić, prof. dr. Midhat Jasić, prof. dr. Enes Kujundžić i mr. Semir Hadžimusić.
Radi se o jednoj nesvakidašnjoj publikaciji koja je nastala kao rezultat rada članica KUD-a “Puračić”, rekao je za Tuzlarije recezent knjige Semir Hadžimusić.
– Vrijedne hanume iz Puračića već duže od godinu u jednoj etno sobi u ovom mjestu, pripremaju naša tradicionalna bosanska jela. Prvi degustatori slane i slatke hrane su bili muški članovi KUD-a “Puračić”. Svi skupa su na licu mjesta fotografisali hranu, bilježili recepte, unapređivali i proširivali postojeće. Na kraju je predsjednik društva osmislio da sve to na kraju bude jedna cjelina, odnosno da se javnosti predstave ti recepti putem knjige, kaže Hadžimusić.
Knjiga ima oko 80 stranica i jako će biti interesantna široj čitalačkoj publici.
– Bogatstvo knjige se ogleda u tome što je dokumentovana bosanska kuhinja ovog područja Bosne. Dobro je da su svi ovi recepti zabilježeni i sačuvani za budućnost. Na ovaj način također se doprinosi očuvanju nematerijalnog kulturno-historijskog naslijeđa, istakao je Hadžimusić.
Hanume KUD-a “Puračić” u knjizi su objavile ukupno 60 recepata, tako da svako onaj koji nabavi ovu knjigu može saznati kako se pravi: puračka ćaska, bosanski lonac, teleće pečenje ispod saća, begova čorba, đuveč, bamnja/bamija, grah, rastrmača čorba, krem čorba od bundeve, domaći hljeb, pekarske lepine, proha, bijela pogača, crna pogača, uštipci, jufke za pite, pilav, tirit, tarhana, burek od sjeckanog mesa, burek, polagani burek, burek od pilećeg mesa, mesni zavijači, pita tiritnjača, kvrguša, šarena krompiruša, kupusnjača, pita sirnica, pita zeljanica, bijela pita, presnac, pita leza, popara/potkriža, sogan dolma/lukovice, sarma, paprike sa krompirom po tepsiji, kisele paprike filovane mesom, ćufte od krompira, riža u tepsiji sa piletinom, ćetenija, baklava, ružica, kadaif, hurmašice, gurabije, tufahije, halva, pura, rešedija, pršulja, jagle/sutlija, riža sa mlijekom, sevdiđah/pekmezna pita, slatka maslanica, nutma, pleska, lijena pita, punjene suhe šljive, ćurta u pekmezu,kajmačnica, kompot/hošaf…
Nakon promocije upriličena je bosanska sofra na kojoj su se našla brojna jela koja su obrađena u knjizi. Kažimo i to da je dio hrane sa ovog događaja uručen migrantima i izbjeglicama koji borave na Autobuskoj stanici Tuzla.
Miomirisie puracke sofre i jednog vijekovnog merhametluka cutim i u Becu.
KUD-u “Puracic” cestitam na jos jednom dragulju uzidanom u krunu kulture dobrih mojih Puracana.
Hvala puno Milenko na praćenju našeg rada i lijepim riječima, a prvom prilikom jedna knjiga ide za Beč i porodicu Blagojević.
Ljepota prozivljenog vremena u nasem Puracicu,ti dani,ti ljudi,insani prepuni merhametluka i nekog iskonskog mira
formiralo me je kao covjeka i prosirilo vidike i dusu do neslucenih daljina beskraja.Hazime,prijatelju,i nadasve-dragi komsija ,tvoje rijeci od duse ostace da me prate do kraja propisanog vremena.Tvoje rijeci me vratise u vrijeme tvojih pocetaka.Vrijeme kada zajedno bijasmo u Drustvu posveceni kulturi,kao nasusnoj potrebi covjeka.Sjecam se da smo se pred jedno davno Februarsko nasli u teskoj situaciji.Kad nismo znali sta i kako da radimo.I onda si,svojom lucidnoscu,organizatorskim sposobnostoma,neizmjernim optimizmom i,naravno,pjesmom ucinio nesto sto je unijelo mir i sigurnost da cemo uspjeti.Od tada do danas,ostao si na stazi principijelnosti i stalnom strijemljenju da svijet bude bolji.Sjetih se i jedne kahve sa doljevkom,ispred Doma,kada smo te cekali da dodjes na nebrojene razgovore.Sjetih se rahmetli Saliha Sabanovica,tadasnjeg naseg predsjednika Drustva,kada je u findzan doljevak doljevo,sjetih se njegovih rijeci. ” e, Hazime ,da ne bi tebe ni doljevka,ni ova kahva koju pijem ne bi bila ni pristavljena, a kamo li popijena.” Tada i ti ,bas k'o potvrda Pjesnikovih rijec,pristize i rece”e,bice dobro.”Bijase to u predvecerje prve noci jednog februarskog.I bilo je tako-bas dobro.Ostalo je ostalo k'o svjedocanstvo jednom vremenui ,posebo LJUDIMA koje pisati treba VELIKIM SLOVOM.
Od srca ti fala za mehlem- rijec i jedno sjecanje.Zdrav i ziv bio.I ti i tvoji najblizi,i moji prijatelji i komsije iz KUD-a.K'o i moji Puracani sa carsijom u VELIKOM srcu.Radujem se pisanim stranicama o Purackoj sofri i aksamskoj egleni.Hvala ti,Hazime!
P.S . Cita ce se i kusati “Puracka sofra” i ovama ,u krugu porodice Blagojevic. Maksuz selam iz Beca.
Hvala Milenko za podsjećanje na lijepe trenutke, i tada smo se borili za naše „Jedinstvo“, ja se počesto prisjetim tih naših priprema da se Februarsko vrati gdje mu je mjesto bilo. Ostalo mi je u sjećanju pitanje rahmetli Saliha, noć prije festivala, „je'l ti stvarno misliš da će to tako biti?“ i njegova pružena ruka, nakon održane prve kvalifikacione večeri, i riječi „svaka čast“. To Februarsko je napravilo odjeka, na žalost došao je rat i opet strmoglavica iz koje se februarsko nije do dan danas oporavilo . Ostao je video i audio snimak festivala koji počesto pregledam. Ali ne živi se od stare slave, mi smo u zadnjih 9 godina stvorili festival folklora „Dani ćaske“ koji smo upornim i istrajnim radom doveli u kalendar CIOFF-a, među 360 međunarodnih festivala u Svijetu, trenutno je jedini festival na prostoru Federacije BiH sa tim statusom. Na žalost to nekima nije dovoljno da progledaju, ali Bože moj idemo mi dalje. Trenutno radimo na uvrštavanju Puračke ćaske na listu nematerijalne baštine BiH, a onda aBd i dalje prema listi UNESCO-a. Ipak, najveći uspjeh od svega je svake nedjelje puna sala djece i mladih. Nadam se da će oni graditi ljepšu budućnost svima nama.
Dobro se sjecam tih trenutaka.Sjecam se i Salihove pruzene ruke .Sjecam se i da me je pitao i za misljenje o tvojim idejama.Bio je Salih poslovicno oprezan, pa cak i bojazljiv.Na mene si ostavio odmah impresivan utisak.Vidjelo se to iz tvog drzana,direktnog pogleda u oci,stiska ruke,mirnoce.
Stalozeno,bez euforije, strpljivo si obrazlozio svoje ideje.Odmah mi je bilo jasno da je rijec o covjeku i organizatoru velikog formata.To februarsko je bilo prekretnica.Prvi put smo imali Februarsko takmicenje sa elementima ozbiljnog festivala.Od ulaza,iza bine,bine,selekcijje ,muzicara,logistike…
Pohvale od strane takmicara su stizale sa svih strana.To je bila potvrda ispravne odluke da ti ukazemo povjerenje.Salihu sam doslovno rekao da si covjek prekretnice.Na,zalost,kako rece, takmicenje je otislo strmoglavce.Svi ovi sadasnji uspijesi drustva su posljedica vizija koje je trebalo realizirati.Ogroman je to pos'o.Motivirati ljude,organizirati,usmjeriti…naci sredstva,renovirati prostorije.Uspostaviti internacionalne veze.Kada vidim ovaj podmladak,muzicku sekciju,folklor, mnogobrojne domace i internacionalne uspijesne nastupe…”Dani caske” su smargd u kruni. KUD-a “Puracic”.Sigurno znam da nailazite na ogromne probleme,oportuniste,politicke smicalice,zavidnost, izvesno “kulturolosko sljepilo” pojedinaca institucija i organizacija… Onda covjek mora da stane,ustukne,okrene se ,odhukne i sam se zapita, u maniru Mladena Delica, :”Pa ,ljudi moji, da li je ovo moguce…”A,eto jeste.Ja to i sa ove daljine i ovoga dijela svijeta vidim veoma,veoma dobro,Zato i ovo,pisem.Bez lazne kurtoazije i patetike jednostavno kanstantiram istinu.Istinu o carsiji,ljudima… istinu o tebi,Hazime,kao svekolokom covjeku od morala,znanja i formata. Toliko uspijeha na tome putu koji traje.Znam i siguran sam da ce “puna sala djece i mladih (a i odraslih i seniora) da ce oni graditi ljepsu buducnost SVIMA NAMA.”U svima nama” je i moja malenkost.Izgradjeno je mnogo toga i do sada.Avrijeme ide.pa i gradnja…
Budite mi zdravi i uvjereni da je KUD “Puracic” ojacalo ” jedinstvo” i mnogo ,mnogo vise od toga.
Budite mi zivi ,zdravi da dozivite jos mnogo uspijeha.To je vise od zelje.To je konstatacija i,nadasve,-ISTINA !