Fitnes sa SEF Akademijom “Gard”

Unuk i djed jednog dana krenuli u susjedno selo kupiti magarca. Na povratku kući, sretno sjednu na novo magare i upute se svom domu. Idući tako cestom, sretnu nekog putnika.
– Sramota! – uzvikne putnik. Pa zar vas dvojica nemate srca?! Tako navaliti na jadnu životinju, dva čovjeka, a jadan magarac jedan!
Razmisle djed i unuk i stvarno, istina. Nije im ni palo na pamet da bi mogli preopteretiti životinju, ali realno ih je upozorio putnik: stvarno pretjeraše- njih dvojica, a jedna životinja.
Tako odluče da će djed, teži i stariji, sići s njega, a magarac neka nosi dječaka. I nastave mirno dalje. No, nakon nekoliko kilometara sretnu drugog putnika.
– Joj, što vam je lijep ovaj magarac… Ali, zar nije strašno da ga jaše mlad i zdrav dječarac, a star i umoran djed hoda? – upita ovaj.
Razmisliše opet unuk i djed i – stvarno – nelogično da ovaj, sav živahan i vitalan sjedi, a djed se muči jedva idući uz njih… Pa zamijene mjesta: djed sjedne na magare, a dijete nastavi hodati uz njih. Konačno dobar aranžman, zaključe, i nastave kući, sretni što imaju novog magarca. Poprilično su prošli kad li, eto novog putnika.
– Jao! – poviče taj, prilazeći im i hvatajući se za glavu.
– Koja je to sramota da staro kljuse jaše magare, a jadno nejako dijete pješači pokraj njega! Pa starče, zar vi nemate srca? – izviče se ovaj i ode, a djed i unuk ostadoše zbunjeni, puni krivnje i srama.
Ništa, odluče da je najbolje da svaki uhvati magarca za noge, pa ga na svojim leđima dovedu do doma… Jasno, sreli su još jednog putnika, koji se raspao od smijeha.
– Bože, koji ste vi luđaci! Pa zar ne znate da je magare naučilo na teret!? Što ne biste oboje sjeli na njega…