Sanela Jaganjac iz Tuzle proglašena je najinovativnijom učiteljicom za inkluziju na području bivše Jugoslavije, a pred njom se sada našao još jedan izazov da se nađe i među najboljim nastavnicima svijeta.
Iako je kao prosvjetna radnica bila proglašena i tehnološkim viškom, smatrala je da to ne treba utjecati na djecu te oni samo trebaju dobiti najbolje znanje. Sretna je što joj se njeni učenici i danas javljaju, poput Amile Jahić, Marine Kovačević i mnogih drugih koji ostvaruju sjajne rezultate te su školovanje završili s titulom zlatnih učenika.
Nedavno je na vrata tuzlanske Osnovne škole Mejdan direktorici Saneli Jaganjac na vrata pokucao njen nekadašnji učenik Eldar, koji je odrastao u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Danas veoma vrijedan ugostitelj došao je po njen savjet kako da potroši svoju prvu plaću, jer je u nju imao ogromno povjerenje. Sanela Jaganjac tvrdi da inkluzija ne podrazumijeva samo obrazovanje za djecu s poteškoćama u razvoju, nego da je inkluzija ono što svako dijete treba, a to su pažnja, inovativan rad sa svakim djetetom te ljubav. Ona je od početka svog rada bila u inkluziji i to u Osnovnoj školi Simin Han koja je bila jedna od prvih eksperimentalnih škola u BiH za polje inkluzije.
– Borba je zaista bila borbena. Bilo je teško jer su nam nedostajala nastavna pomagala, udžbenici. Ipak je to bilo 1997. godine kada smo nakon rata u svemu oskudijevali. Ali uspjeli smo. Znate kako? Voljom, željom htjenjem i ljubavlju. Danas su to dobri i čestiti ljudi – istaknula je učiteljica Jaganjac.
Iako djeca s poteškoćama trebaju asistenta, ona je kao učiteljica nastojala uvijek za mališane posebno se pripremati i odvojiti svoje vrijeme za njih. Kaže, bila je svjesna, da i ta djeca žele uspjeti i žele rezultate, a šablonski rad u obrazovanju odmah je prekrižila. Njen rad i osobno zalaganje za svako dijete prepoznaju brojni obrazovni stručnjaci iz svijeta. U konkurenciji više od hiljadu nastavnika proglašena je najboljom na Međunarodnoj konferenciji najboljih nastavnika bivše Jugoslavije ANN_EX_YU.
– Moj najveći uspjeh su moja djeca. Ipak drago mi je da je moj rad prepoznat, da su me uopće pronašli i da žele sa mnom surađivati. Ova me nagrada osnažila i ohrabrila da i dalje svoj posao radim s ljubavlju. Ovo je jedan jak vjetar ili oluja u leđa da moram ići dalje. Jer djeca u BiH su divna, njihovi uspjesi su sjajni ne samo u BiH nego rezultati su vidljivi i na međunarodnim takmičenjima – naglašava sagovornica.
Sanela Jaganjac svako jutro na posao dolazi u 7 sati i 20 minuta, a do 8 sati želi sačekati svako dijete u školi kako bi ih i sama poticala na rad i važnost obrazovanja.
Također, svoje vrijeme posebno posvećuje djeci romske nacionalnosti kako bi ih ohrabrila da ne izostaju s nastave.
– Ta djeca zaslužuju posebne pohvale jer ne bilježimo izostanke. Veoma su uredni, upijaju znanje i stalno govore koliko im je važno školovanje. Svaku djevojčicu posebno poznajem i često razgovaramo. Sada imamo djevojčice koje završavaju osnovnu školu, a koje već planiraju upis na više škole. To je meni najveća satisfakcija u radu – kaže učiteljica Sanela Jaganjac. (Fena)
