Lukavčanin Ema Hrvatović, u našem gradu poznat kao veliki lokal patriota i navijač, rijetkima je poznat i kao vrsni pisac. Iza sebe ima mnoštvo tekstova, memoara, uglavnom napisanih “za svoju dušu”.
U posljednje vrijeme na radost mnogih tekstove objavljuje na društvenoj mreži Facebook, a mi ćemo u nastavku objaviti njegov posljednji tekst sa nadom da ih u budućnosti bude mnogo više:
Piše: Ema Hrvatović
Ime mu je Lukavac, tako kažu. Iz nekog, meni neobjašnjivog razloga ga lokalni stanovnici zovu Soda. Ni dan danas mi nije jasno zašto. Idući od čaršije Vojvode Purče, prestrojavam se u desnu traku koja će biti isključenje u taj živopisni gradić na desnoj obali,po svojoj flori i fauni,nadaleko poznate rijeke Spreče.
Prije samog odvajanja za Lukavac-Soda, ne mogu a da ne primjetim, divno mjesto Tabaci se zove a između njega i te brze ceste sa po dvije trake u oba smjera,fascinantan Aqua park sa posebnim isključenjem u isti.
Stotine automobila na parkingu Aqua parka kojeg ti Lukavcani zovu Bijelo More. Ne svraćam se jer sam čuo da je gužva i skrećem u Lukavac. Grad. Čudi me kako davno nije dobio taj status obzirom da se sa lijeve strane, odmah iza Binga nalazi industrijska zina u kojoj su smještene najekskluzivnije svjetske kompanije, DHL, Adidas, Amazon, Lidl.
Sa desne strane na ulazu u Lukavac, odmah preko puta Binga,skroz do Milerove ulice je nešto čime se ti divni stanovnici ponose. Ooooogroman park, voćnjak, koji seže skroz do naselja Bistarac. Uzgred rečeno, nekad davno dok je majmun bio čovjek, neki čovjek je tu imao želju izgraditi Cementaru. Jok. Ni govora. Lukavčani to nisu dozvolili.
Da li majmuni ili ljudi,nisam baš siguran? Siguran sam samo u jedno a to je da Lukavčani imaju ekološku svijest kao što je nemaju Švicarci. Ne vole vidjeti da dimi cigara a kamoli neki odžak na fabrici. Gluho bilo. Jedino što vole da se dimi je roštilj ali ako je sa eko-pda ćumurom. (Čuo sam da ga nabave iz Banovića ali čaršija je čaršija pa i Petrak može mirisat na Zlaču).. sve u svemu, ekologija je prioritet u Lukavcu.
Od davnina pa do dana današnjeg. Sa koljena na koljeno. Iz vlasti u vlast. A kako i ne bi kad se i bivši i budući načelnik natječu ko će kome na uvce šapnut’ šta je za svog vakta propustio da preteknu Zlatibor. Harmonija vlada u tom malom gradu koji se može porediti sa inim vazdusnim banjama širom Europe. Privilegija je, od Boga dar, udahnuti miris borovine dok se voziš prema Šikuljama.
Uzgoj aronije je jedna od djelatnosti kojem se bave Lukavčani,podno Ahmića i Omerdića. Familijarna djelatnost a okuplja hiljadu članova. Izvoz zagarantirano za cijelu EU. Uglavnom nigdje odžaka. Bilo je nekih priča po mahali da neki Indijac hoće tu da otvori farmu krava ali se prethodna vlast usprotivila tome iz razloga jer su mještani Hrvata, Ahmića pa sve do Šikulja jako osjetljivi na smrad i da je aronija jedino i trajno riješenje. Nešto sto će Lukavcu ostaviti status eko-metropole a i dalje zapošljavati na hiljade ljudi.
Indijac je odustao, ekologije radi, pokupio svoju ‘steonu junicu’ i otiš’o za Zenicu. Rek’o je da mu je dosta i žene i djece i kuće, da ga n”aka nostalgija vuče, da će se vratiti kad mu bude ćejf.
Divni li su Lukavački sokaci. Behar pred Omladinskim miriše. Prošetam , zavirim, tišina, neka harmonija pod žalosnom vrbom me opila. U hladu žalosne vrbe, dva naočita momka. Jednog zovu Hanover a drugog Dida.
Vrsni šahisti. Pedantni, više nego pristojno odjeveni momci. Osjećao sam se tako bezvrijedno pored ta dva šmekera, odjevena u bijelo. Odmjereni potezi,grčevi na licima prilikom povlačenja istih i škrgut Hanoverovih, bijelih, ispoliranih zubi dok očekuje da Dida napravi rokadu.
Limunadu im servira Benjo iz BBCC jer su tako naredili, konobarice im sjebu koncepciju haman. Divni momci. Na fontani ispred Doma sjede FR i Tarzo, razmjenjuju mišljenja o tektonskim poremećajima i tu uviđam da su upravo jedan od razloga za prekomjerne migracije tektonski poremećaji.
Svašta se može čuti u gradu Lukavcu. Divan grad. Kako je samo divno vidjeti gore pomenutu četvorku, bez da iko od njih pomene i jednu vulgarnu riječ. Čaršija momci,vidi se. Elegantni k’o vampiri.
Pa mora to tako kad rastu u zdravoj sredini,nema industrije ni hemije. Kad je sve na svom mjestu,počevši od sporta pa nadalje. Pođoh napisati od sporta pa do kulture ali se ujedoh za tipku.
U Lukavcu su “ukinuli” kulturna dešavanja jer su svi žitelji kulturni. Ekspanzija se naročito osjetila 90-ih godina kad su otišli oni koji su bili glupani pa nisu htjeli u podrum u “školu”. Znači sport. Neki Zombra izigrava da je Bruce Lee pa je navuk’o i djecu. Nekog Hamzu. Ma nigdje veze. Kobajagi doktor?! Čega baaaa?
Lukavčani imaju fudbalski klub. Vole ga više nego i jedan drugi. Ginu za njega i nebi ni u snu neko npr. iz Puračića mogao pomisliti da u pooo Lukavca napravi Bordo putešestvije (FK Sarajevo). Radnički se klub zove i ima fanatične navijače. Organizovanu skupinu koja se drži tradicije i ima Lukavački kodeks. I načelnici stoje iza kluba.
Ovaj sadašnji vise nego prošli. Kao i za GIKIL-a. Kakva izdaja lokal-patriotizma kad su tu sve provjereni lokal-patrioti?? U to ne smije niko da sumnja. Toliko se drži do tradicije da se na Jošiku i danas sa brijega izvode korneri pa je zato sarajevski Željo nemoćan da se brani.
Igrači Radničkog imaju bolji pregled pa ga “ozgor”(saigraća) gađaju i tu su Sarajlijice nemoćne. Danas je derbi. U upravi kluba sve bivši igrači Radničkog. Murat, Ćata, Toto, Čipo, Toplak pa sve do najmlađeg Baše. Sjede u loži i sugeriraju igračima Radničkog na Fair Play.
Ipak je to praznik fudbala u Lukavcu. Ne dolaze Bašigovci pa da im se ni krivim ni dužnim psuje i dobacuje. 10.000 ljudi na Jošiku i sumnjam da će Željo odoliti Lukavačkoj atmosferi. Divan dan. Dva načelnika, bivši i sadašnji su došli da podrže klub. Sa rajom. Nemaju čega niti koga da se plaše. Obojica žive u Lukavcu. Jebo druge mahale i politiku. Žive za Lukavac.
Odjednom se začuo britak zvižduk sudijske pištaljke a moj jorgan pod nogama. Jebem ti sudija majku, začulo se iz mojih grudi prije nego sam zapalio cigaru ?
